Povijesni razvoj klapskog pjevanja

Klapa, taj tradicionalni glazbeni oblik pjevanja karakterističan za dalmatinsku obalu i kao takav, uključen na UNESCO-v popis kulturne baštine, razvio se kroz društvene i povijesne okolnosti koje su utjecale na život stanovnika primorja i otoka Dalmacije.

Dalmatinska tradicija

Kao dio društvenog oblika zabave prilikom prigoda okupljanja, u kojem se razgovor mogao nadopuniti i emotivnijim izrazom tematika bliskih srcu sudionika, muško višeglasno pjevanje strukturiralo se i prostorno unutar “klape”-“grupe”. Iako su i žene pjevale, pa danas postoje i ženske klape, tradicionalni način življenja predviđao je okupljanje na javnim mjestima samo za muški dio stanovništva, koji je i razvio klapsko pjevanje. Ono je splet glasova okupljenih u polukrugu, kako bi se njihovo višezvučje i melodičnost bolje proželi, i kako bi pjevači što lakše slušali jedni druge.

Grupni glazbeni fenomen

Međusobno slušanje, preduvjet harmoniziranja melodijskih linija te improvizacije muzičkog izražaja, ujedno je i mehanizam prijenosa znanja, pa se tehnika pjevanja, višeglasje u tercinama i repertoar pjesama učio “s koljena na koljeno”, uključivanjem mlađih pjevača u grupe starijih.

Sam naziv “klapa” počinje se koristiti prije dva stoljeća, u povijesno političkim okolnostima u kojima je u Dalmaciji dominirala talijanska politička i kulturna moć. Riječ “klapa” potječe, kroz tršćanski dijalekt, iz latinskog jezika te označava “vezivanje” pojedinaca u “grupu”. Okupljanje na javnim mjestima možda je moglo biti uvijek potencijalno opasan fenomen za tadašnju vlast, jer je omogućavalo razmjenu kritičkog mišljenja te eventualno širenje nezadovoljstva vlašću, no naizgled bezazleno i vedro druženje kroz pjesmu zasigurno nije bilo politički sumnjivo niti je bilo razloga da ga se zabranjuje.

Tematike klapskog pjevanja

Tematike koje je duh naroda nalazio svjetovno bližim svojem svakodnevnom životu obrađuju sljedeće motive: na prvom mjestu je uvijek, naravno, ljubav i ljubavna čežnja, potom okružje u kojem se živjelo, prirodni elementi morskog krajolika, težački i ribarski način života sa svim svojim naporima. Dio pjesama slavi i ljepotu življenja, vino i hranu, pripadnost teritoriju, a dio se pridružuje političkom kontekstu tadašnjeg vremena kroz obradu nacionalnih tematika i njenih heroja.