Što je klapa?

Porijeklo naziva

“Klapa” je naziv koji potječe od riječi tršćanskog dijalekta “clapa” (“grupa”), koja najvjerojatnije potječe od latinskog glagola “capulare” (“vezati”). Veze koje čine tršćansku “clapu” odnose se na obiteljske, ali i prijateljske odnose.

Izvori upućuju na to da se riječ “klapa” po prvi put počela koristiti u 19. stoljeću, kada su povijesni odnosi diktirali bliske odnose između Trsta i dalmatinske obale.

Narodna tradicija

Klapa se po prvi put pojavljuje krajem prve polovice 19. stoljeća. Grupa ili klapa ili okupljanje nikada nisu imali negativne konotacije, jer se pjevanje smatralo posve ležernom, rekreacijskom aktivnošću, razdvojenom od bilo kakve političke ili religiozne aktivnosti.

Klapa kao koncept uvrštena je na UNESCO-vu listu kulturne baštine čovječanstva godine 2012. Karakterizira ju višeglasno homofonsko pjevanje, te se može susresti na obalnom dijelu Dalmacije i njenim otocima.

Vrste klapa

Kroz vrijeme su se razvile tri različite vrste klapa – tradicionalna, festivalska i moderna klapa. Popularnost festivalskih klapa počela je 60-tih godina prošlog stoljeća, što je dovelo do osnivanja prvih festivala klapskog pjevanja i izvedbe.

Nakon 4 desetljeća postojanja, Festival dalmatinskih klapa u Omišu je još uvijek glavni festival klapskog pjevanja, te konačni cilj svake klape.

Struktura klape

Vođa grupe je prvi tenor, kojeg obično slijedi još nekoliko tenora, baritona i basova – obično između 5 do 10 glasova. Tijekom izvedbe, pjevači stoje razmješteni u uskom polukrugu. Glavna svrha prostornog rasporeda je postizanje najboljeg mogućeg spajanja glasova, bez pomoći muzičkih partitura.

Pjevači su vješti amateri, koji uče od svojih prethodnika, te se grupe sastoje od mlađih i starijih pjevača. U “tradicionalnoj klapi”, muzičko znanje se prenosi usmeno. “Festival klapa” je formalno organiziran događaj, u kojem se naglasak stavlja na izvedbu i prezentaciju. U “modernoj klapi”, mladi pjevači stječu iskustvo nastupajući na izvedbama i slušajući snimke.

Klapske pjesme

Pjesme pjevane u klapama obično govore o ljubavi, o životnim situacijama, ili o nostalgičnom zamišljanju povijesnih okolnosti u kojima su preci pjevača nekada živjeli.