Klapsko pjevanje

Klapsko pjevanje i povijesni utjecaji

Klapsko pjevanje, taj tradicionalni oblik pjevanja karakterističan za Dalmaciju, spada u skupinu a capella glazbe, kako sugerira struktura same muzičke postave klape, formirane od više različitih glasova, te prostorni raspored klapskih pjevača. Klapsko pjevanje se smatra a capella glazbom usprkos tome što je predviđena mogućnost da se u pratnju klape uključi i jedan žičani instrument, u pravilu tradicionalna mandolina ili gitara.

Prostorni raspored klapskih pjevača te višeglasje melodija sugeriraju muzičke poveznice klapskog pjevanja s religioznim zborovima i gregorijanskim napjevima. Tipično je za ranu crkvenu glazbu da mnoga muzička djela počinju uvodnom linijom tenora, koju tek nakon nekoliko taktova počinju slijediti i ostali glasovi – a to je i jedna od glavnih karakteristika klapskog pjevanja.

Crkvena glazba i njene poveznice s klapskim pjevanjem

Muzički teoretičari koji su istraživali utjecaje na melodijske i harmonijske linije klapskog pjevanja, usporedili su uvodnu melodiju jedne od poznatih klapskih pjesama, “Lipa li si, Mare moja”, s melodijskom linijom gregorijanskog napjeva iz desetog stoljeća poznatog pod nazivom “Kyrie broj jedan”, te su pronašli značajne sličnosti.

No, nije samo melodija ta koja sugerira moguće religiozne korijene ove klapske pjesme: i sam tekst pjesme je gotovo u potpunosti religioznog karaktera, te ne bi bio izvan konteksta otpjevan u crkvi. Zvijezda Danica, s kojom se u pjesmi poredi djevojka, odnosi se na planet Veneru i na mitološku boginju ljubavi, no sukladan je i sa marijanskim štovanjem kojeg nalazimo u crkvenom kontekstu.

Crkveni utjecaji koji se također mogu pronaći u klapskom pjevanju su i staroslavenske liturgije, koje također sadržavaju gregorijanske napjeve, kao i narodna hrvatska glazba te bizantinska crkvena glazba. Ova vrsta crkvenog pjevanja još uvijek je prisutna na nekim hrvatskim otocima u okolici Zadra, te sjevernije na dalmatinskoj obali. Najraniji pronađeni zapisi koji spominju glagoljaško pjevanje u Hrvatskoj potječu iz 12. stoljeća. U 14. i 15. stoljeću misali vojvoda Novaka i Hrvoja sadržavaju muzičke anotacije nad tekstom glagoljice.